Predsjednik Slobodne Crne Gore Vladislav Dajković kazao je da je neprijatno iznenađen saznanjem da ga je dugogodišnji prijatelj Andrej Milović, ničim izazvan, grubo uvrijedio u sinoćnjoj emisiji na državnoj televiziji.
Portal PRESS prenosi saopštenje Dajkovića u cjelosti:
Milovićev komentar: ”Nije svaka inkluzivnost dobra. Inkluzivnost koju predlaže predsjednik Jakov Milatović nam je donijela u Podgorici Dajkovića na čelu Građanskog biro-a. Ne bih rekao da su kadrovi Bošnjačke stranke nešto lošiji od ovih koje sam nabrojao” – doživljavam kao uvredu svoje časti i dostojanstva, jer o meni govori kao građaninu drugog reda, nedostojnom da obavlja javnu funkciju.
Ta uvreda je još veća i nečasnija, imajući u vidu sledeće: da gospodina Milovića poznajem deset godina, da sam ga dočekivao u svom porodičnom domu u Podgorici, da sam ga dočekivao u svom podstanarskom stanu za vrijeme studija u Beogradu, da sam mu obezbjeđivao smještaj kada je dolazio da aplaudira Vladimiru Putinu na Vojnoj paradi u Beogradu, ali i da smo zajedno kreirali performanse usmjerene protiv članstva Crne Gore u NATO savezu. Tada sam, pretpostavljam, Miloviću bio dobar i perspektivan mladi kadar koji se sa studija vratio u Crnu Goru.
A sada lično: dragi bivši prijatelju Andrej, mene ne možeš porediti sa Ervinom Ibrahimovićem i Bošnjačkom strankom, jer ja nikad nisam pronevjerio niti jedan cent od države, nikad nisam bio koalicioni partner Mila Đukanovića, nisam glasao za Zakon o slobodi vjeroispovjesti, niti sam dobijao stanove za 40 EUR mjesečno. Dakle, nismo isti i nikada nećemo biti isti, uz dužno poštovanje prema svim časnim i poštenim članovima Bošnjačke stranke.
Ja ti očigledno smetam jer sam Srbin i jer te podsjećam na naše početke, kad si bio perspektivni kadar PzP-a, pa onda blizak prijatelj Demosa i Miodraga Lekića, sve dok nisi postao kadar Milojka Spajića, na čiju si se popularnost nakačio, pa sad vrijeđaš sve oko sebe, misleći da si Bogom dan.
I da ne zaboravim: ako ti baš toliko smetam na poziciji Rukovodioca jedne male gradske službe, za koju vjerovatno nikad nisi ni čuo dok ja nisam imenovan, predlažem da me i sa tog mjesta etnički očistite, pošaljete opet na ulicu i time umirite svoje NATO duše.
Želim ti sve najbolje u životu, bivši prijatelju.